Nakon puno odgađanja, konačno smo se otisnuli u Dolomite. Krenuli smo laganim tempom, petak nakon posla. Plan nam je bio stići prije noći, ali... Uvijek je to famozno ali. Zadnje skretanje, još nekih 15 km do cilja kad ono cesta zatvorena zbog odrona. Okolni put ide na susjedno brdo, a noć je blizu. Plan B, naći pogodno mjesto za spavanac usput. Zavoj na zavoj, gore pa dole i plan B ipak nije trebao, stigli smo do kraja ceste taman u sumrak na upoznavanje sa susjedima (onim stalnima i onim privremenima :)). Ronch, selce doslovno na kraju ceste. Od tuda nemaš kuda nego na penjaču i hodaču.
Neće nas pustit ta dosadna kiša na miru. Jedino uvijek sigurno mjesto za penjaču su Osp i Mišja. Mi smo se, kao i mnogi drugi, uputili za Pajkovu. Bilo je vlažno i mokro i musavo, ali da se. Nećemo se baš žalit jer kod nas je još gore.
Uz loše uvjete ipak se uspjelo nešto stisnut. Tako Saša Dobrić stišće dug od prošlog puta, Vitez z poljan 7a i projektira odmah prvi do. Enna se lagano s kočnicom privikava na previse, ali očito je da će sljedeći put bit i koji smjer u borši.
10.06.2016. Autor: Mirjam Kužić
Prošli vikend (4. - 5.6.) održano je najjače natjecanje za mlađe kategorije YCCF (Youth Color Climbing Festival) u Imstu (Austrija). To je bilo natjecanje svjetskog ranga na kojem je sudjelovalo oko 220 mladih penjača iz 19 zemalja.
Budući da je ove godine broj natjecatelja po kategorijama bio ograničen na 60, u trenutku prijave bilo je još mjesta samo u Larinoj kategoriji (djevojčice rođene 2005/2006), tako da je naša Lara bila jedina hrvatska predstavnica na tom velikom natjecanju.
Lara je sa 3 topa od 6 smjerova završila natjecanje na 28. mjestu. Imala je 168 od mogućih 200 bodova i za finale joj je falilo samo 10 bodova (u finale je išlo 20 curica). Vidi se da je tu konkurencija jača nego na IRCC-u (InterRegional Climbing Cup) na kojem se ove godine Lara također prvi put natjecala i u konkurenciji od 51 djevojčice iz Austrije, Slovenije, Srbije i Hrvatske u ukupnom poretku zauzela 12. mjesto (najbolji hrvatski rezultat u njezinoj kategoriji).
Radnja se ne odvija baš u Hollywoodu već u Kamenim vratima. Jednostavna destinacija za popodnevnu penjaču.
Teških smjerova baš i nema u izobilju ali ovo ča je, je kvalitetno i dobro. Danas smo familjarno zatvorili sezonu Kamenih vrata. Iako smo došli u već kasne popodnevne sate s velikom mogućnošću grmljavinskih pljuskova, jedan pokušaj bio je dovoljan da padnu projekti.
Evo jednog osvrta u zakašnjenju ali za nas jako uspješnog. Ča se tiče organizacije no comment. Jako dobra stijena, solidna dvorana za velika natjecanja i odlični smjerovi ostali su u sijeni jako loše organizacije. Usprkos velikom kašnjenju i brojnim krivim tehničkim informacijama, ekipa Hiperaktiva uspjela je ostvariti odlične rezultate.
Kao trener i predstavnik Hiperaktiva čestitam svim našim hrabrim natjecateljima na odličnim rezultatima. Vidi se da se trud isplati.
Ma meni baš i ni bilo, neznan za druge ali sve mi je ko budali šamar. Sektorić savršen za nas, malen ali dovoljno velik da Malik more divljat :).
Smjer je prava ljepotica, boulder izdržljivost u dosta previsnih dvadesetak metara. Da li je teže ili malo lakše manje je važno, smjer je u svakom slučaju za preporuku. Jedan od top smjerova Kamenih vrata. Pravo remek djelo autora Bečana, must do.
20.04.2016. Autor: Gogo
Troje penjača, pojačani sa Coci the dog i jednim hajvanom, jedan cilj i fokus do kraja dana. Dogovor je standardan ki popenje teže plaća biru. I bilo je gusto iz minute u minutu, ali ipak san ja (Gogo) olakša takujin :).
09.03.2016. Autor: Luce
Naš BLIK je nakon tekme u Pazinu pred samom završnicom, a dali ću se pojavit na toj završnici u Roču nisam ni sama sigurna. Ako dođem, pojavit ću se zbog Hiperaktiva, ali ne radi sebe - taj dio pada na drugo mjesto. Ali zašto? Više mi nije ni toliko zanimljiv jer ne penjen kao pred nekih 4-5 godina ali mi osim treninga fali i neka atmosfera koju je teško opisat, ona koja se pojavljivala u prvoj, drugoj sezoni BLIKa i od onda je baš nisan uočila. Ne bi pisala o ovoj temi da nisam primjetila kako se broj penjača na tekmama ove godine prepolovi.
Zajedništvo, druženje, veselje i sve to uz penjanje...
Konačno i taj Maltatal, posljednji vikend u misecu augustu. Toliko smo slušali o granitu, neko vrijeme se dogovarali (izostavimo pokušaj kadi smo stigli do granice i nazad :)) i konačno smo stigli. Vrime nas je poslužilo, tako da smo cili vikend operirali po različitin sektorima.
Po dolasku na glavni i najveći sektor boldera najprije dolazimo na bolder Marscha i počinjemo penjat.
Evo ljeto nam je prošlo, a na vrata nam kuca jesen, ča znači ugodnije temperature, više trenja ali i kiše...
Stali smo s objavom, ali se papirići s vijestima samo gomilaju. Bitno je da se od stijene nismo odvajali. Iako nam je prije par mjeseci bilo mnogo vruće, klatilo se u svim smjerovima od dalmacije preko Gorskog kotra pa sve do Austrije.