Nakon puno odgađanja, konačno smo se otisnuli u Dolomite. Krenuli smo laganim tempom, petak nakon posla. Plan nam je bio stići prije noći, ali... Uvijek je to famozno ali. Zadnje skretanje, još nekih 15 km do cilja kad ono cesta zatvorena zbog odrona. Okolni put ide na susjedno brdo, a noć je blizu. Plan B, naći pogodno mjesto za spavanac usput. Zavoj na zavoj, gore pa dole i plan B ipak nije trebao, stigli smo do kraja ceste taman u sumrak na upoznavanje sa susjedima (onim stalnima i onim privremenima :)). Ronch, selce doslovno na kraju ceste. Od tuda nemaš kuda nego na penjaču i hodaču.
Bude nas prve jutarnje zrake sunca i mame nam osmjeh na lice. Pogled neopisiv. Oči u oči za doručak gledamo se sa Civettom, ljepoticom koja okuplja sve okolne oblake na druženje. Malo ćakula s lokacima, skupljanje informacija i krećemo upoznat stijenu koju smo još jučer škicali sa susjednog brda kada smo morali okolnim putem zbog odrona. Laste...
Kružna staza oko stijene, sektori jedan do drugoga, sige, police, ploče, previsi, samo biraj... Mi smo se odlučili za hladovinu i previsnu ploču (to samo zato jer su sige bile mokre :)). Vrijeme nam je bilo pravo promjenjivo, sunce i 1 mm kiše po najavi, ali svakih sat vremena :). Sve u svemu dalo se penjat. Dok smo se za nedjelju pripremili na najgore, a na kraju vrijeme odlično, ni kapi kiše. Oba dana penjali smo lagano, kao da se zagrijavaš cjelo vrijeme, a i subotnja kiša nas nije baš motivirala za neki teži ulaz.
Nedjelja popodne pakiramo se za doma, jednoglasno odlučujemo za povratak kroz dolinu. dok smo se gledali sa Civettom, sve nam je izgledalo maleno, a kad smo se spustili u dolinu, shvatili smo koliko smo maleni ustvari mi... Ostavljamo planine iza sebe i već planiramo povratak. Ovo je bio jedan jako lijepi izlet u hladnije krajeve...
Za sve koji se namjeravaju okušati u ovoj avanturi dobro je znati: Noćna lisica krade tenisice, tako da sve trpajte u auto :)