Dočekali smo i te ferije napokon. Plan je bio da krenemo lagano i bez plana tako da se šaltamo po želji od penjališta do penjališta :). Krenuli smo u ponedjeljak, a put nas je vodio direkt do Baratra. Nije da smo se nešto daleko maknuli, ali ovo nam je bilo taman za zagrijavanje i otvaranje projekata koje želimo popest pred kraj ferija. Nakon dva dana projektiranja dolazi zasluženi rest day, di bolje nego kupanac u Lago di Cerknica. Odredište za veselje i zezanciju u društvu povratnika Anje i Klemena, Rakek.
Sljedeći dan u društvu španjolskog bazilika šibamo dalje prema talijanskom penjalištu Somplago, lociranom u blizini Tolmeza. Prevladavaju prevjesne rupičaste ploče. Nije loše, ali za naše jutarnje penjačke gušte ipak predugo čekamo hlad koji dolazi tek oko tri popodne, a prava penjača moguća je tek od šest nadalje kad se stjena malo rashladi od jutarnje pržione. Ipak iskoristili smo jutro za kupanac, što u jezeru što na penjalištu :). Dan, dva i dovoljno.
Postavljamo novo odredište, Sella Nevea – penjalište Nut. Stižemo u ranim popodnevnim satima, vidimo poznate kombije i nadamo se društvu. Stazica kroz šumarak bila nam je pravo osvježenje i zagrijavanje. Već maštamo o idealnom podnožju za Malika kad ono ferata za doć do stijene, montirani podesti za ulaz u smjerove i sajle duž cijele stijene. Prava avantra za Malika. Kad smo već tu idemo isprobati koji smjer. Sparkirali smo se na minijaturnom prirodnom podestu na kraju ferate, zavezali Malika na prvi spit i gas u smjer. Prevladavaju previsne rupičaste ploče urađene od strane Majke prirode. Oduševljeni smo penjačom i ambijentom ali ipak penjalište nije za klince. Odnosno za klince je fantastično, ali za roditelje je koma :).
Bili, probali i krenuli dalje. Nut ostaje za neku drugu avanturu. Nova destinacija Zillertal. Od Sella Nevee nastavljamo planinskim prijevojima prema Austriji kad se ono ispred nas stvori ogromno jezero kao iz bajke. Šeki freni (čitaj: kočnica), ovdje se moramo pljusnut. Parking i nadobudno krećemo prema jezeru. U jednom trenu moramo skidat šlape/tenisice i umočit noge do gležnja da bismo stigli do ogromne pješčane plaže, kad ono voda iz škrinje. Kupanac nam se brzo maknuo s misli. Malik je ipak bio najhrabriji i malo se pljuska s vodom, a mi ipak ostajemo na sigurnoj udaljenosti s fotoaparatom u ruci. Jezero je dobilo obiteljsko ime „Orka mare“ po čemu ćemo ga sigurno zapamtiti kao najhladinje koje smo sreli.
Idemo mi dalje prema Zillertalu. U Hermagoru stajemo u shopping i shvaćamo da je u našem smjeru prolom oblaka i to ne onaj koji prolazi za par sati. Zovemo doma našeg meteorologa Saškota koji nam u rekordnom vremenu gleda prognozu i objavljuje da nas očekuje tjedan dana kiše... Okrećemo se i via Slovenija. Za početak spavanac u Kupljeniku pa dalje kako nam odgovara.
Kao i uvijek Bled nam je magično odredište tako da nam nije bilo teško ostati u ovim krajevima sljedećih pet dana. Kombinacije su uglavnom bile Kupljenik pa kupanac na Bledu ili pak kupanac pa Bohinjska bela do kraja dana. Napenjali se i nakupali, stekli nove prijatelje, posjetili Bregović - Levatić rezidenciju, obišli pokoji restoran, ali ipak nikamo nije kao doma... do sljedećeg rock tripa :)
I još malo fotki...