Srijeda
Krenuli smo u srijedu ujutro, negdje oko 9,30. Kombi Hrvatskog planinarskog saveza je iz Zagreba krenuo oko 8 i trebali su me pokupiti u Trstu. Kad sam se napokon ukrcala u kombi sa Hanom Sambolić, Karlom Zrinski, Larom Kmoch koje su iz Zagreba i voditeljima Lukom i Anamarijom iz Splita, onda je počela zabava :). Prebacivali smo se po sjedalima, pričali smo o svemu i svačemu i naravno radili gluposti.
Kad smo stigli u kamp počeli smo sastavljati prvo najveći šator. Baš kad smo ga rastegli stigli su Lucija Brkić i Niko Rimac s Lucinim tatom pa smo ga počeli sastavljat svi skupa. Sastavljali smo ga dosta dugo jer je Luka nešto krivo namjestio i onda nam je trebalo malo više. Poslije toga smo sastavili još tri mala šatora za nas djecu. Negdje popodne su stigli Lovre Čujić, njegova sestra Petra i male Mara i Kata Matutinović iz Splita. Sastavili su svoje šatore i onda smo svi skupa išli u grad na večeru.
Kada spojite dobro poznatu Blik ekipu i subotnje natjecanje u Trstu - rezlutata mora biti. Auto su napunili sljedeći asevi: Gianni Vretenar (ofišal prevoditelj), Marina Jašić (organizacija), Luka Finderle (muscle) i Pufa (na nagovor Marine :)), naravno ostavili smo i nešto mjesta u autu za nagrade. We are on the road, many miles to go...
14.12.2016. Autor: Gogo (Tenaya, Iglu sport)
Nakon dugog niza godina evo došlo je vrijeme i za starca. Dugo smo se družili, počevši još od davnih dana kada je Starac još bi projekt. Frenki i ja smo jedno vrijeme nadobudno isprobavali gibove da uspijemo ča povezat, ali kako vrijeme prolazi tako i napredujemo fizički i psihički :). Prije je sve bilo na granici mogućeg, ali je pretezalo na nemoguće. Slagalica se polako slagala kroz godine i nakon samo par mjeseci od Grinte, stiže na popis i moj drugi 8c.
Petak, 15:00 je sati i ekipa spremno kreće prema odredištu, Split, odnosno na Prvenstvo Hrvatske u boulderingu.
Sastav ekipe je sljedeći: Goran "Gogo" Matika (čovjek sa kilometrima iskustva stjene iza sebe, i vozač za naš mali izlet), Teo Legović, Luka "Fifi" Finderle, Petar "Pufa" Gojtanić (odnosno ja) te Jurica Vuković, Vito Ukotić, Luka "Lada" Ladavac, Lara Kužić i Sara Lanča od mladih nada. U novom gradskom kombiju letimo cestom ostavljajući iza sebe dragu nam Istru. Stižemo u Split u više nego pristojno vrijeme te leganini dočekujemo san, a jutro i prvenstvo sa nestrpljenjem.
Novi je dan. Nakon doručka mlade nade se hvataju školskih udžbenika jer bez petica nema ni penjanja.
(Ili ti kako nas je Teo zariba za spavanje?)
Kao i svake godine do sada u zadnji tren smo se sjetili da želimo otić, a još kasnije smo se dogovorili, da bi dan prije znali tko i kako, ali zapravo smo sve saznali zadnji dan i tren. Nakon silnih dogovora krećemo u petak u večer, u sastavu Teo L. (Leo Tegović), Viktorija (Viki), Petar (Pufa), Luka (Fifi) i ja Šljiva (Silvio)... Putujemo u kombiju posuđenom od Zajednice sportskih udruga grada Pazina (Enna hvala ti na sređivanju istog).
28.11.2016. Autor: Luce
Kako to kod mene često biva, ponovno se upenjavam nakon dugog vremena krcatog obaveza za faks i onima ne toliko vezanima uz faks. Napokon dolazim u taj hladni i mokri ali i srcu drag Pazin. Naravno da prije svega trebam pogledat kakvo je stanje na boulderu jer navodno znam bit malo opaka kad vidim da se ne čisti i ne sprema stvari na mjesto ;) . Otpremam dragu ekipicu za Zadar, poželim im sreću i krećem s vikendom (Wooohooo!).
Subota tužna kišurina, ali nema veze, vrijeme ovaj vikend posvećujem svemu vezanom uz penjanje i Hiperaktiv. Polako se rješavam starog ljetnog duga...
Konačno i taj aktivniji period u redovima Hiperaktiva. Praznik 1.11., produženi vikend i predivno vrijeme izmamili su nas na naša lokalna predivna penjališta. Kombinirali smo Kompanj i Limski kanal, ne znaš gdje je bilo više sunca :).
Evo lijepo je da su se projekti počeli rješavat. Ovog puta riječ je o smjeru kojeg san zabuši pred cca 2 godine. Konkretna pločurina koja se nalazi u donjem dijelu sektora Đoser u Buzetskom kanjonu prošlog je tjedna prestala biti projekt. Kroz objektiv svaki moj pokret pratila je Enna.
Reka bin bilo je i vrijeme, ali ako ćemo iskreno, sve u svoje vrijeme.
Nakon trisezonske borbe uspi san se posložit i stisnut projekt koji je već odavno dobi ime, Grinta.
Dočekali smo i te ferije napokon. Plan je bio da krenemo lagano i bez plana tako da se šaltamo po želji od penjališta do penjališta :). Krenuli smo u ponedjeljak, a put nas je vodio direkt do Baratra. Nije da smo se nešto daleko maknuli, ali ovo nam je bilo taman za zagrijavanje i otvaranje projekata koje želimo popest pred kraj ferija. Nakon dva dana projektiranja dolazi zasluženi rest day, di bolje nego kupanac u Lago di Cerknica. Odredište za veselje i zezanciju u društvu povratnika Anje i Klemena, Rakek.