Da se i mamu čuje ;)

margo7m 12.01.2018. Autor: Enna

Eee da, 2017. bila je mnogo uspješna, evo i moje priče… Sve je započelo u siječnju na Siciliji. Tamo sam naime obilježila svoje penjanje sa novogodišnjim 7a-om iz drugog pokušaja. To i nije neka prestrašna ocjena za mene ako se tome ne pridoda minijaturna Margo, koja je tada već 2 mjeseca veselo hopsala u mom trbuhu, i sve ostale blagodati trudnoće koje su me ovog puta zadesile.

Povratak kući za mene je značio samo jedno, penjanje na topaka i pokušaj uživat u lakšim smjerovima. U novonastaloj situaciji nisam se odmah snašla prvenstveno jer su dvije glave u jednom tijelu prava zbrka. Jedna želi brže, više i jače, a druga polako, uživaj i ne pretjeruj. I tako smo se nas dvije nekako dogovarale iz dana u dan punih 7 i pol mjeseci kada je naša zajednička težina postala previše za jedan plavi palac.

Dva mjeseca poslije glave se susreću i odmah je jasno da je nova avantura započela. 7 dana nakon, kao da se i nismo fizički razdvojile, guštamo u stazi 7 slapova i bodrimo tatu i Malika u njihovim projektima.

Ubrzo se i ja hvatam stijene što je ovog puta sa 12-ak kila viška mnogo inspirativno. Tehnika noga kraj ruke funkcionira samo u glavi, u praksi i ne baš. Bebačica puni dva mjeseca, a ja se igrom slučaja upuštam u jedan 7b... i ide u tri cuga. Istina na topaka ali eto, gibovi se rade i sa podebljanom kilažom. Motivacija skače na 100% u tren oka i sljedeća dva kišna mjeseca čekam sunčani vikend i maštam o smjeru.

Predbožićni vikend lijepo se poklopio sa suncem i ekipom. Subotu umirem od straha penjući smjer kao prva i realnost kuca na vrata. Treba opet proći cijelu priču s glavom koju svaki penjač dobro zna… Bit će, svaki ulaz je mali napredak, sutra je novi dan. Ali tu se još jedan detalj priče pojavio, a to je da mi sad nema tko postavit smjer jer eto Gogo se baš sada odlučio ozlijedit, a zadnja dva spita su lijepo udaljena…

Nedjelja me nije nimalo motivirala, a još manje činjenica da nemam pojma kako ću si postavit projekt. I zato kad se najmanje nadaš, iz rukava Sunka vadi home made clipstick i uručuje mi ga s obzirom da sada eto moram smjer postaviti sama. I vjerujte mi, najela sam se straha opet i to sa štapom. I dobro da jesam jer sljedeći put kad sam ušla u smjer nije bilo padanja. I tako mama sa 5-6 kila više i bebačicom od 4 mjeseca sprema 7b u džep. Ako se mene pita, lijepi završetak godine za jednu mamu…

I za kraj, Margo je svakako dala svoj doprinos dobrim trosatnim snom oba dana :), Malik budnim okom pravog starijeg brata i naravno tata zihrač :).

Popis tima moralne podrške je poduži ali znate koji ste i hvala vam na tome. Vidimo se na suncu!

Za sve one koji žele postati dio Hiperaktivne priče :)

Costa Blanca

  • DAY 25: In the air +

    10.1.2015. Moramo uhvatit popodnevni let, danas je dan za povratak. U ležernom stilu skupljamo stvari kojima smo okupirali Helginu rezidenciju, Read More
  • DAY 22-24: Three days of Wild Side +

    7. – 9.1.2016. Opet u zimu, kroz prozor vidimo da vjetar šiba ko lud i s knedlama u grlu izlazimo van. Read More
  • DAY 21: Došla je zima i u Španju +

    6.1.2016. Iako nan je prvotna zamisao bila povratak u L'ocaive da se riješe dugovi od prošli put, najmlađem članu se Read More
  • DAY 20: Poslovni rest +

    5.1.2016. Odmor za job. Sva sreća da se u današnje vrijeme sve rješava preko neta :). Jutro smo izgubili zujajući lijevo, Read More
  • DAY 18-19: Dos dias in Wild Side +

    3.-4.2016. Helga nam se sprema za crossfit tekmu koja joj ubrzo dolazi, tako da smo solo. Oba dva dana odluka Read More
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5