Moji prvi boulder jam

11.11.2017. Autor: Sara Lanča

Za one koji ne znaju boulder jam je vrsta natjecanja di nema sudaca, sam si upisuješ koji si smjer popenja i ima više smjerova nego na običnen natjecaju. Moji prvi boulder jam je bia u Kopru.

Došli smo tamo oko 9:15 obavili prijave uzeli majcu i ostale poklone od sponora tj. karte, torbu, besplatnu marendu i dva bona za piće u obližnjem kafiću, a najbolje je što nije bilo kotizacije.

Kad sam ušla u dvoranu začudila san se kako je velika i lijepa. Počela san se zagrijavat i nakon toga malo penjuckanja po stjeni za zagrijavanje. 

Natjecanje je počelo penjen sve od reda dokle nisan došla do nekih malo težih smjerova ali uspjela san i njih iz drugega ili trećega pokušaja uz pomoć Lucije Brkić koja je sve smjerove ispenjala u pola sata i dospjela do finala.

I onda mi je za kraj osta najteži smjer kojega je jako malo njih ispenjalo i zadnjih sat vremena san penjala samo taj smjer i uvjek san padala na isten mjestu dokle nisan rivala pasat taj gib i prošla san i sljedeći gib i onda san pala grif prije topa i to me toliko izživciralo da san se najraje stela zaderat na sav glas. Onda san još sto pokušaja napravila i svaki put san došla na isto mjesto dok nisan oped došla do grif prije topa i opet san tamo pala i to je bilo u zadnjih desetak minuta a bilo je još dosta njih spred mene pa san odustala od čekanja jer i onako vjerojatno nebin rivala doć na red.

Da san taj smjer popenjala bin rivala uć u finale, a forši čak i na postolje. Na kraju san ipak došla osma i s tin rezultaton san zadovoljna jer ipak nisan popenjala samo jedan smjer a svih ostalih dvajsdevet san. Meni su se smjerovi sviđali i bili su mi baš fora za penjat. Pokle natjecanja ja san stela ostat gledat starije, a moji mama i tata su šli u trgovine. Ti stariji nikako da počnu. Onda san se na kraju šla igrat nešto s Laron. Kad su se moji mama i tata vratili krenuli smo nazad za Pazin.

• < Prethodno
• Slijedeće >