Ortler

31.10.2017. Autor: Saša

Dugo nisan bija nigder vrijedno spomena, a Ortler je već dugo prisutan u mojim mislima. Ferije su se potrefile taman u stabilnijem dijelu desetog mjeseca (čitaj: sunce je). Nakon Biokova i Glavno da se klajmba, u pon 09.10., ja i Martin Glavić (Buzet) se u 13 sati nalazimo u Lupoglavu i šibamo za Alpe. Destinacija Južni Tirol, gradić Solden ili Solda (1840 mnv), poznat po ljepim skijalištima, Messnerovom muzeju i Ortleru kao najvišem vrhu regije.

U Soldu dolazimo oko 21 sat, brzinski kuhamo paštu sa salaminom i sirom, spremamo opremu i oko 22 krećemo prema Hintergradhutte (2661 mnv). Kako smo se informirali znali smo da dom ne radi i da je zimska soba zaključana (makar neznam zašto?) te smo se pripremili (malo) za noć na otvorenom. Legli oko 2, buđenje u 5. Čak sam uspija i odspat kakov minut. Temperatura malo ispod nule.

Naš cilj je popenjat istočni greben Ortlera, poznati kao Hintergrat, ocijenjen sa AD (UIAA IV-), izlaz na 3905 mnv. Makar ocjena dosta ovisi o uvjetima i količini snijega u stijeni. Inače ljeti mega popularan smjer, mi nismo taj dan sreli nikog. Friško naspavani i puni volje, sa par čokoladica i litrom i pol vode krenuli smo preko morene na sipar di nas je već dočekao snijeg na cca 2900 mnv.

Prvi dio uspona je kroz duge snježne platoe, koje tu i tamo prekine stjenoviti skok. Zadnjih 400 m te čekaju ispostavljeni grebeni i kombinirano penjanje do teškoće IV- (cepini, dereze). Oko 15 sati stajali smo na vrhu koji je bio u magli, ali s osmijehom na licu i bogatiji za još jednu avanturu. Par fotkica nas u magli i šibamo za dole!!!

Spust po tzv. Via Normale nije nimalo jednostavan. Prvi dio ide preko ledenjaka da bi se onda spustio preko zapadnog grebena, Pleisshorngrat (UIAA III+), te se spustio do doma Payerhutte. Kada smo krenuli niz ledenjak dočekali su nas tragovi u snijegu, no nakon cca 150 m tragovi se gube te se počinju pojavljivati ledenjačke pukotine, nije bilo lako nać put kroz to nestabilno područje pošto tragova više nije bilo. Nakon avanture niz ledenjak oko 17 doazimo do bivka Lombardi (3312 mnv), koji ja smješten na grebenu skoro na pola ledenjaka. Kako smo bili već umorni odlučili smo tamo bivakirati. Unutra rusvaj i škifeca, ali umor je jači pa smo već u 18 u vreći na popriličnoj hladnoći.

Nakon vjetrovite noći u srijedu 11.10. oko 6 i 30 ujutro oblačimo zaleđene gojze, jedemo čokoladicu i pokušavamo ispit posljednje komadiće leda koji su ostali od one litre i pol i vec u 7 i 30 smo vani, silazimo kroz drugi dio ledenjaka pa preko zasnježenog grebena do Payerhutte (3020 mnv). Tamo mala stanka u otvorenoj zimskoj sobi te spust do Tabaretahutte (2556 mnv), sve skupa oko 6 sati spusta od bivka Lombardi. Oko 15 smo kod auta! Te duga voznja do doma!

Ponovilo se!

• < Prethodno
• Slijedeće >