Nakon dječjeg BLIK-a u Roču jedva sam čekala BLIK finale kako bih ponovno mogla penjati u toj novoj lijepoj dvorani. Ovaj put je bilo puno natjecatelja. Bilo nas je 12 cura, 29 hobita i 7 profesionalaca. Imali smo 20 smjerova. Ja sam otpenjala samo 2 smjera do topa, a nekoliko skoro do topa. Nisam bila baš zadovoljna svojim rezultatom, ali mi je mama rekla da je to super uspjeh jer sam ja tamo bila najmanja, a čak nisam bila ni zadnja nego 8. od 12 cura. U ukupnom poretku sam 8. od 23. Iduće godine ću probati biti još bolja.
Kod cura su sva 3 mjesta na postolju pripala RiRockericama, a od Hiperaktivki Marta je peta, ja osma, Lena je deveta, Marina deseta, Enna dvanaesta, Melani četrnaesta i Lucija devetnaesta. Naravno, da su naše cure mogle sudjelovati na svakom BLIK-u sigurno bi u ukupnom poretku bile bolje plasirane. U ekipnom poretku cure iz Hiperaktiva su na 2. mjestu, što je super uspjeh.
Pro dečki iz Hiperaktiva su zauzeli 2 mjesta na postolju. Prvi je bio moj trener Pufa na kojeg sam jako ponosna, a 3. Teo Legović koji trenira sa mnom. Iz našeg kluba su tu bili još Goran (moj drugi trener) koji je osvojio 5. mjesto i Filip Sironić (16.).
I na muškom hobby postolju imali smo svog predstavnika, a to je Tino Bertoša (3.). Među hobitima bilo je još 11 članova Hiperaktiva, a to su: Roberto (5.), Emir (7.), Dean (9.), Silvio (13.), Vjekoslav (15.), Bruno (16.), Patrik (24.), Darjan (26.), Zvonko (27.), Luka (31.) i Tomislav (57.).
U ekipnom poretku dečki iz Hiperaktiva su osvojili 1. mjesto, a Hiperaktiv je i ukupni pobjednik kao klub s najviše bodova (4569). Drago mi je što sam i ja sa svoja 242 boda doprinijela tome.
Posebno moram pohvaliti Ennu i ostale organizatore koji su se jako potrudili da se svi osjećamo ugodno. Nakon natjecanja su nas poslužili finom maneštrom i najboljim kruhom koji sam ikad jela. Svi smo dobili majice, a ja sam od Pufe dobila knjigu ''Zadnja smjena'' s posvetom (''Za Laru jer rastura na BLIK-u'').
Nedostajat će mi BLIKovi. Jedva čekam iduću sezonu. Sretna sam što me je Pufa ove godine pozvao da i ja sudjelujem u natjecanjima. Tu sam upoznala puno dragih ljudi koji vole penjanje kao i ja. U Roču sam upoznala najboljeg hrvatskog penjača Bornu Čujića koji je svih 20 smjerova otpenjao iz prve i jednog od najboljih slovenskih i svjetskih penjača Klemena Bečana s kojim sam idući dan penjala vani u kanjonu rijeke Mirne. S nama su bili i njegova supruga Anja, Enna, Goran i Pufa. Zauvijek će mi ostati u sjećanju Klemenove riječi koje mi je uputio na rastanku: ''Nikad ne odustaj, čak ni u najtežem gibu i uvijek daj sve od sebe. Vjerujem da ćeš i ti jednoga dana biti dobra penjačica poput mene.'' Poklonio mi je i svoju fotografiju s potpisom.
Za tjedan dana idem na 16. Međunarodni susret penjača u Paklenici gdje ću prvi put isprobati speed. Nadam se da na KID SPEEDu neću biti zadnja. Kad se vratim s tog natjecanja opet ću vam poslati izvještaj.