E pa svako jutro nakon Blika, kad shvatim da imam nevjerojatnu upalu mišića, pitam se od kuda početi pisati report. Pa ovog puta krećem od onih koji su me ostavili bez daha ove sezone...
Rovinježi, svaka čast. Bez vas Blik ne bi bio to što je, veselim se svakoj vašoj fotki u xy pozama :) i Gianni kad će još koji filmić?
Buzećani, Antonio pogotovo, ne odustaje do kraja. Prvi na stijeni i neizostavan fajt na smjeru još u Rijeci kod rakovca me nisu ostavili ravnodušnom. Bravo i nadam se da ćeš tako i u prirodi fajtat.
Ah puležani... Sebo! Pa di si ti cijelo vrijeme? Pokreni se, dođi, penji, putuj, ča god... Tosterove „oldschool“ metode me oraspolože svaki put, toliko da se nabrijem i nakon pive odlučim napasti i popeti smjer.
Porečani, ludo... od svih nepogoda koje su se izmjenile tokom tekme (da podsjetim: kiša, grašica i poplava bouldera) uspjeli ste odraditi tekmu dokraja i još pripremiti prave pravcate delicije za gladne tekmovalce :). Žao mi je što sam propustila baš Blik u Poreču.
Riječani... Prvo RAK-u jedan veliki neopravdani jer zabušavaju di stignu, a petica za Rirockere koji ne propuštaju događaj iako bi svi najradije u svoje projekte na suncu. Moram reći da me Alice oduševila u Puli svojim penjanjem, tiho, skromno i popne dovoljno smjerova da zasjedne na drugo mjesto. Sljedeću sezonu od tebe očekujem postolje u ukupnom poretku.
A Hiperaktivci, hvala vam što ste me nasmijavali cijelu sezonu na svakom treningu, nikad bolji feeling, a svaki trening sve veselije. Hvala vam što ste nas podržavali cijelu sezonu Blika i uskakali kada je trebalo (druge godine očekujte više posla :)). I mom „osobnom treneru“ Pufi, veliko hvala za svaki unikatan smjer koji je pripremi bilo za trening ili za Blik. Još uvijek se pričaju dogodovštine s 10. smjera u Pazinu, top naglavačke :).
Eto toliko od mene i mojih misli. Hvala svima što ste dolazili, što ste se družili, uživali, fajtali i bili to što jeste, penjači!