E tako je zvučalo rano nedjeljno jutro...
Prije standardnih jutarnjih izjava "Dobro jutro", "Sretan rođendan najdraži" i "Ča govoriš kakvo je vrijeme?" drhtavo veselje u glasu jer nema kiše čula sam u drugu prostoriju, a drhtavo je bilo naravno zbog moguće kaplje kiše :).
Malik je bi i više nego raspoložen za brrrma igru s barbetima. Mirne duše puštamo ga u rukama barbeta Nikše. U autu brzinska rasprava di je nabolje da se zaputimo. Limski? Ne, nemamo niš za penjat. Gremo prema Kompanju pa ćemo vidit ča stijena govori. I tako mi stigli... Dva auta zalutalih nijemaca i mokro sve do poda. Oštrim polukružnim okretom, zelena raketa šiba za zimski sektor u Izvoru Mirne.
Stižemo na parking i smijemo se da je dobro da ne vidimo stijenu. Idemo na sve ili ništa, penjati se mora! Po feratici malo blatnjavo, ali sve u granicama normale. Stižemo u podnožje stijene i prvi sigasti dio naravno mokar, ali pločurine suhe ko barut :).
Krećemo po redu s lijeva na desno, riješava se Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzale 6b+ i Blek Stena 6c. Oba smjera Gogo naravno onsight, ja flash. Idemo i na trećeg koji nam izgleda nepoznato i kratko. Gogo penje i puca noga te par ogromnih grifova (dobro da nam je Coci ostala u jednom komadu). Krećem ja na flash i padan s topa, naravno fulala grif :). Usput našla nekoliko dobrih grifova i olakšala nam sljedeći uspon. Oboje ga riješavamo iz druge... smjer je bio Parada 6c+, moguće i 7a.
Još nam je sunce nešto malo prosvjetlilo i Gogo odlučno ulazi u I'm not a carpet muncher 8a/8a+ i s lakoćom radi sve gibove. Prava tehnikalija pred top. Dva pokušaja ukupno i pušta ga za sljedeći put. Sunce već na izmaku, a mi puni veselja čekamo sljedeći takav penjački dan.
I tako je Gogo odlučio da nema trte mrte kad je rođendan u pitanju. Idemo van i GOTOVO!