20.07.2015. Autor: Lara
Od 10.-12.7. u Austriji se održavalo međunarodno natjecanje u penjanju Petzen Climbing Trophy. Na natjecanju je sudjelovalo skoro 300 djece i mladih iz 21 zemlje. Najviše ih je bilo iz Europe, ali bilo je i djece iz Sjedinjenih Američkih Država, Brazila, Irana, Rusije… Bilo je i petero djece iz Hrvatske. Sretna sam što sam i ja bila jedna od njih. Družila sam se s njima i navijali smo jedni za druge. Jedva čekam da na nekom idućem natjecanju ponovno vidim Laru Kmoch, Luciju Brkić, Piu Čuljak i Frana Zekana. Svi su oni članovi hrvatske penjačke reprezentacije i sudjeluju na većini natjecanja u susjednim državama. Nadam se da ću i ja jednom postati član reprezentacije jer se jako volim natjecati.
Ja sam se natjecala u kategoriji U12, što znači ''under 12'' ili ispod 12 godina, tj. u tu kategoriju spadaju djeca rođena 2004 i 2005. Budući da sam ja vjerojatno bila najmlađa (jer sam rođena 20.12.2005., tako da sada imam tek 9 i pol godina) i da sam bila jedna od najnižih djevojčica u svojoj kategoriji, otišla sam u Austriju s ciljem da ne budem zadnja. U speedu mi je to jedva pošlo za rukom, jer je to bio moj prvi speed na umjetnoj stijeni u životu, tako da sam od 33 djevojčice bila 30. Nadam se da ću do idućeg natjecanja u speedu imati prilike negdje malo vježbati.
Natjecanje u speedu bilo je u petak, a u subotu smo se natjecali u boulderu. U toj disciplini bila sam 18. sa jednim smjerom otpenjanim do topa i 3 smjera do zone. Imale smo 90 min vremena za 8 smjerova, ali budući da nas je bilo čak 33 jedva smo jednom ili dvaput uspjele isprobati svaki smjer. Da je bilo više vremena sigurno bih još koji smjer otpenjala do topa ili barem do zone.
U nedjelju je na redu bilo natjecanje u leadu. Tu mi je malo falila visina, pa sam u prvom smjeru bila 22., a u drugom 13., sveukupno 19/33 u leadu.
Zbog speeda sam cjelokupno natjecanje završila na 22. mjestu. Voljela bih kad bi grad Pazin sagradio jednu visoku stijenu za penjanje na kojoj bismo mogli vježbati lead i speed, te tako ostvarivati bolje rezultate na velikim natjecanjima.
Svi natjecatelji i njihovi roditelji bili su smješteni u obližnjem kampu. Moja mama i tri sestre bile su sa mnom. Spavale smo u šatoru koji nam je posudio trener. Hvala mu na tome. U sklopu kampa nalazi se i jezero Pirkendorf See u kojem smo se rado osvježavali, jer su po danu bile velike vrućine. Tamo gdje je bilo natjecanje u slobodno vrijeme smo se zabavljali hodanjem po žici i pentranjem po nekim spravama.
Jako mi se svidio dio Austrije u kojem smo bili zbog lijepe prirode, planina i jezera. Nadam se da ću i dogodine nastupiti na ovom super natjecanju i da ću, godinu dana starija i po mogućnosti koji centimetar viša nego sada, ostvariti još bolje rezultate.