Prva Paklenica!

29.10.2014. Autor: Luce

U četvrtak navečer dobivam Sašinu pozivnicu za u Paklenicu, pa sam već drugo jutro odlučno zamijenila vikend Kompanja i Buzeta s meni prvim tripom u Paklenicu!

Petak navečer i polako krećemo prema Starigradu, prema buri! Davor, Đana, Saša i ja. Nakon cca 4 sata pedaliranja stižemo do GSS-ove kuće gdje dižemo I DODATNO učvršćujemo šatore. Malo se družimo s ekipom, pa još malo pojest pudinga (koji je bio ključan dio večeri i petak i subotu) i onda na spavanacc...

U subotu, 25.10.2014.

Saško me uvodi u čari Paklenice...Stijena tu, stijena tamo, pa još malo stijene i još malo iiii još malo višee...ugl. za vas koji niste bili...stijene ima SVUGDJE! Za nas pristupa ima dosta... krećemo prema desnoj strani Stupa u nadi da tamo neće puhat, ali ipak nam se želje nisu ispunile. Nema veze, odlučili smo da idemo do vrha! Pa tako malo po malo i stižemo gore...

Pero 6a sa 4 dužine, 120m, Saša prvi, ja pratim... ima dosta položenog, ali SVE dobro drži! Svaki metar više pogled je sve bolji, a bura, naša vjerna (ne)prijateljica, uvijek je prisutna! Stigli smo tako mi do vrha (u dugim rukavima, jaknama, kapama i rukavicama), divili se pogledu i usponu i onda absail za nazad... još uvijek u penjačicama, a prstići zaleđeni... i još treba malo hodati nazad do početka smjera... i to smo uspjeli!

Polako silazimo prema osunčanom dijelu Paklenice, guštamo u Suncu, jedemo i pijemo zadnje kapi čaja (oprosti Saša). Odlučimo da ne bi bilo loše popenjat i koji sportski smjerčić... pa smo se uputili u Veleshit 6b, Saša na sajt, ja iz druge... sad je već jako jako zima i jako jako puše pa krećemo prema autu, tj. Davor nas dolazi pokupit i nakon toga obavezno kod Dinka, prijatelja svih posjetitelja Paklenice. Malo ćakule s ostalima... Tko? Što? Kuda? Kada? Kako? Je puhalo/nije puhalo? Ide/ne ide? I onda nazad do GSS-a nešto konkretno poklopat, pa još koja bira, i opet malo kod Dinka pa nazad na najbolji puding i spavanjee.

Nedjelja, 26.10.2014.

Saša i ja krećemo u Dijagonalku 6a+ u Debelom kuku, Davor i Đana u Pink Pantera. Ovog puta uzimamo i tenisice sa sobom! 200m, 5 dužina plus još jedna preko koje smo došli do mjesta za absail. Saško šiba kroz sve, meni je malo teže, pokušavam ga pratit, ali nešto uspijevam, nešto ne... ima svega, malo ploče, malo prečkanja, a ima i poznate zloglasne pukotine, koja (kako vodič kaže) tjera strah u kosti, malo je neobična ali samo noge u raskorak i šibaj gore!

Nakon još par posjeta naše vjerne bure dolazimo do kraja smjera ALI ispraznila nam se baterija na fotiću pa više nemamo skicu smjera... hmhmm... nismo sigurni kuda do absaila... imamo dvije opcije... jednu sigurnu i drugu ne baš toliko sigurnu... odlučujemo se za prvu varijantu, tj. Još jednu dužinu Senza pieta (prvi smjer lijevo) nakon čega se ponovno divim svemu oko sebe... vidiš i stijene, a vidiš i mora... fantazija!!

Napokon dolazimo do mjesta za absail i u 3 cuga smo dole! Pa još malo do auta i na kraju hranaa!! Ubrzo dolaze i Davor i Đana, također zadovoljni svojim danom u smjerki. Svi skupa krećemo do GSS-a skuhat nešto fino..poklopat,spakirat stvari, šatore...i gassss.....ajmo doma!

I za kraj... Hvala Saši na ovom nezaboravnom iskustvu kojem se divim još uvijek! A za sve vas ostale par savjeta... ako spavate u Starigradu u šatoru... dodatno ga pričvrstite da ne završi na cesti ;) I sve gluposti iz Lidla učinit će vaše vrijeme ugodnijim, kao i jedna pjesma koja će ostavit pečat na vaš trip, a u našem slučaju to je bila ova! Uživajte!

• < Prethodno
• Slijedeće >