24.08.2014. Autor: Marina
Kamo danas? Baratro. Ha, ajde dobro. Po putu, promjena plana, ne Baratro, već Mišja peč. Jupi!
Gogo za zagrijavanje penje 6b tretje tisočlečje, ja za njin. Laganica. On šiba u 7a Krvavica, pis of kejk za njega, rekoh mu, ma stavi moje komplete probat cu ja to. Mda. Probala. Topaka. 0. Katastrofa. Iman ja do 7a još... Enna me zihra na Kamnolomu 6a, ja opet previše petljan i sjedan. Niš, šiba ona to i Tretje tisočletje za zagrijavanje, te jedva čeka Pinot-a 7c. Lovin Filipa, ajde vidim, slobodan si, daj me pozihraj na brzinu... I paf paf, smjer popenjan, bez okolišanja... Al prvi put ga moran spetljat...
Gogo Enni postavlja Pinota, Enna šiba dok nema sunca još koji tren, i vraća se iz smjera oduševljena! Veli da smjer ima svoje čari, ima neki sloper, neki krimp... :) Pa moraš ovo napravit, i onda ovo... Ma ne kužin ja te 7c spike ;)
Sunce se bliži, većina se već premjestila u hladilnik, a niš gremo na sunčanu 6b+ Pečenicu. Prvi gib, već pol litre znoja iscurilo iz mene, Enna me navigira... Bome, dobro navigira, sve ie ko po gugl mapsu, ali... sunce... i počelo me pumpat... iiii ništa. Sjedenje. Tresi ruke, i šibaj dalje dok te sunce ne ćepa. Niš, gib napravljen easy, dolazin do topa, i daj me dole jer je teplo za kreeeepaaaat! Ostaje za lsjedeći put. Ni bilo te sile koja bi me ga natjerala ponavljat po onen suncu. Ej, ali sunce je bilo. Sunce. Čudo. Nakon toliko kiše imat predivan sunčan dan. Baš čudo.
Niš, selidba dole u hladilnik. Osiguravan Gogeta na Missing drink 8b+. Projektira. Aaa da, od ekipe su još bili Špela, muž i dete, Riječani Frenki i Yass, Lepoglavčanin Filip, stranci, Slovenci... Ma bilo nas je. Svi su nešto penjali, svi neke sedmice vrebaju, i niki ne zna di su 6ice za jadnu Marinu:(. A Marina vodič nije ponijel jer je mislila da se điba u Baratro... Enna je ostatak dana chillala i družila se s ekipon, ja san usput malo fotkala za diplomski i za kraj šla penjat „smjerove koji nikad niki ne penje" i ONS 6b Krjavelj i 5a Dežela Šalc. Za 6b smo uspjeli doznat da je 6b, a deželu smo šli na princip „ma gle ima dosta šalica, mora bit neka laganica, daj da bar nešto penjen“.
Još malo druženje i pozdravljanje s ekipon. Ajmo doma...