Buđenje, spremanje i via aerodrom... Malo smo se i pogubili, ali imamo dobrog paničara Ulrica u autu koji se pod pritiskom ipak sjetio pravog puta :). Eva... naša temperamentna meksikanka, sa stilom buđenja u podne... vidimo se uskoro!
Ovog puta već znamo proceduru, čak ni Malik nije zujao po aerodromu nego je strpljivo čekao prolazak kroz sve kontrole i polazak kući.
Pozdravljamo sunce i ljetne temperature, kratke rukave nećemo vidjeti još koji mjesec. U maglovito/kišnom Trevisu dočekuje nas naš šofer Siro i krećemo put kući... Coci i Mikre su siguno nestrpljivi... A da i bugari su još kod nas, pripremaju večeru :D
Prolazimo granicu i minute nas djele od kuće, ali iako smo fizički tu, misli su i dalje u Chulilli, vrte sve smjerove koje smo probali, htjeli probati ali nismo stigli, projekti koji su ostali...
Cilj ekspedicije je ostvaren, 100 smjerova je u džepu, 3 i pol kilometara vertikale je u nogama, a 3-4 metra razmaka među spitovima je u glavi.
Još jednom veliko hvala sponzorima koji su nam omogućili ovakvo iskustvo, a samim time i ovakve uspjehe. Hvala Gradu Buzetu, Gradu Pazinu, Savezu sportova Istarske županije i obrtu Altus.