Rano jutro počinje sa leptirićima u trbuhu. Idemo za Spain! Trema i brzo dovršavanje spremanja kod kojeg naravno nešto moramo zaboraviti pod obavezno. Uric već u 7 ujutro pita da li smo na putu, a ja sa osmjehom od uha do uha poručujem da smo se tek ustali, let je tek u 14:05, vidimo se u 16:00.
U istom trenu javljaju se bugari da su stigli i da dolaze na primopredaju Matika stana i ukućana koji ostaju (Mikre the cat i Coci the dog). Od cjelojutarnje zbrke zaboravljamo jesti, ali bitno da je Malik raspoložen za akciju. Prijevoz Siro stiže na vrijeme za polazak. Pozdravljamo nonu i šibamo za Veneciju da uhvatimo avion.
Naravno nezaobilazna stanica je uvijek Osp. Ovog puta skupljamo bolju polovicu Bečanovih, Anju koja ima let za Barcelonu 2 sata nakon nas. U dobrom raspoloženju i smjehu stižemo na aerodrom i shvaćamo da smo svi zadnji puta putovali avionom pred cca 5 godina. Naravno ponašamo se kao pravi izgubljeni europljani, di, kamo, kako? :) Šibamo na let i pozdravljamo Anju. Vidimo se za 4 dana u Chulilli!
Let je prošao odlično. Dižemo se kroz mjestimičnu naoblaku i promatramo sa savršeno sunčane pozicije malene kuće, njive, ceste, more... Sasvim nova perspektiva za Malika, ponekad i zastrašujuća, ali veliki dečki to riješavaju na najbolji mogući način, malo gledajući crtiće, malo kod mame u zagrljaju i naravno ekstra zanimljivi avionski wc je bio top destinacija.
U Valenciji nas čekaju kanađanin Ulric i meksikanka Eva. Konačno da se i vidimo s našim dragim prijateljima, dobro da postoje facebook i skype :).
Uz večeru, zezanciju i nezaobilazno pivo dogovaramo strategiju za sutrašnji dan. Koji sektor je „the best“ odredište s obzirom na vikend gužvu i upenjavanje. Od opcije hlad – sunce biramo naravno SUNCE kojega nismo vidjeli već koji mjesec...
Powered by: Grad Buzet, Grad Pazin, Savez sportova Istarske županije, obrt Altus