Proteklog vikenda u Zagrebu se održalo Prvenstvo Hrvatske u disciplinama brzinsko i težinsko za kategorije mlađih juniora/ki, juniora/ki, mlađih seniora/ki i seniora/ki u organizaciji Hrvatskog sportsko penjačkog saveza i Sportsko penjačkog kluba Fothia.
Čak 14 natjecatelja iz Istre sudjelovalo je na natjecanjima u svojim kategorijama, a spremnima uspjesi nisu izostali. Tako se Sara Lanča (SPK Hiperaktiv, Pazin) u kategoriji mlađih juniorki okitila broncom u disciplini težinsko, dok je u disciplini brzinsko osvojila 5. mjesto.
23.3.2019. Autor: Petar Gojtanić
Potpuna tišina sada dok se kombijem probijamo kroz noć u pravcu Pazina. Bit će da su naši mali Hiperaktivci iscrpli i posljednji atom energije i predali se snu gdje vjerojatno još uvijek penju razne moguće i nemoguće smjerove. Isto to vrijeme neki od nas koriste za napisat brzinski izvještaj na mobitelu i pobacat neke slike da to ipak sve izgleda na nešto.
Proteklog smo vikenda, 24. i 25.11.2018., bili dio prvog natjecanja u kombinaciji (speed, boulder i lead) koje se održalo u Zagrebu. Uz odličnu organizaciju Fothie, super smo se zabavili, napenjali i postigli odlične rezultate.
Bilo je i suza i ozljeda ali na kraju smo ipak svi više nego zadovoljni sa ekipnim 3.mjestom. Takav rezultat pokazao je kakav se potencijal krije u samom središtu Istre unatoč tome da nam se uvjeti za treniranje razlikuju od ostalih klubova tj. nemamo uvjete za treniranje discipline brzinskog i težinskog penjanja.
Nadamo se da ćemo postignutim rezultatima potaknuti okolinu na razmišljanje o stvaranju boljih uvjeta, kako bismo mogli i dalje postizati dobre rezultate i trenirati kao i naši sunatjecatelji.
U nastavku slijede postignuti rezultati sa zadnjeg ovosezonskog PH-a, a fotke možete pogledati na našoj facebook stranici!
Više od 200 natjecatelja ove subote pokazali su svoju vještinu penjanja u Kopru, a bome Adidas ticket to Rockstars ni ove godine nije zabišao Hiperaktivce. 30 smjerova po kategoriji bilo je dovoljno da sa ovog boulder jam-a otiđemo dobro napenjani, umornih mišića i izribanih prstiju.
Kod cura u kategoriji od 8-10 godina Noa Macinić osvaja odlično 3. mjesto sa popenjanih svih 30 smjerova od kojih je 28 iz prvog pokušaja. Veselimo se budućim rezultatima i izazovima koji čekaju našu Nou :)
Kod dečkiju Noa Cvijanović penje 20/30 smjerova i završava na 7. mjestu, a sa jednim smjerom manje David Sloković uzima sigurno 10. mjesto.
Oko 10 sati Jurica, Pufa i ja krenuli smo iz Pazina za Trst na penjački maraton u penjačkoj dvorani Gravita Zero Trieste. Išli smo tamo jer je bilo predviđeno ružno vrijeme, ali je na kraju ipak bilo lijepo vrijeme. Nisam požalila što sam ipak izabrala Trst.
Bilo je 80 smjerova i 5 sati penjanja. Krenuli smo od lakših smjerova pa prema težima. Najlakši su bili u bijeloj boji pa su bili žuti i plavi i onda zeleni, crveni i jedan jako težak crni. Za nas cure su se bodovali od žutog na dalje, a za dečke od plavog na dalje. Smjerovi su mi bili zabavni i sviđali su mi se.
Ok, nakon 14-eg natjecanja ove godine odlučila san da to napišem i točka. Jer već san trebala napisat poslije PH-a u boulderu kad san si uzela tjedan dana pauze jer mi je bilo svega preko glave toliko natjecanja u četiri mjeseca i još treninzi tri puta tjedno i tu i tamo još koje penjanje vani.
Sad da počnem od nove godine pa po redu kako su išla natjecanja: ok to prvo baš i ni natjecanje ali moram se pohvalit na svojem prvom 7a smjeru koji san ispenjala na skijanju u Brunicu u Italiji. Prvo natjecanje mi je bio BLIK za velike u Puli u Spk OnSight-u i bilo mi je malo teško ali ipak to je BLIK za velike, a ja san još mala. Sljedeće mi je natjecanje bilo je dio NLP lige a održavalo se u Kopru(valjda, nisam sigurna ako je bilo još ča između). Bilo je puno smjerova i sam si si pisao bodove kao i na BLIK-u za velike. Smjerovi su bili nešto teži jer je natjecanje bilo predviđeno za malo starije, iskusnije i jače penjače makar je bilo i nekoliko mojih vršnjaka. Onda je slijedi opet BLIK za velike, ali ovaj put je bi u Spk Muntravo na novoj ploči. Smjerovi nisu bili toliko teški kao na drugim BLIK-ovima i ispenjala san ih taman dovoljno da zauzmem drugo mjesto iza trenutno za mene nedostižne Jasne (ali ima vremena ja sam mlađa, neiskusnija, a vjerojatno i slabija od nje, ali to će doći s vremenom).
Eee da, 2017. bila je mnogo uspješna, evo i moje priče… Sve je započelo u siječnju na Siciliji. Tamo sam naime obilježila svoje penjanje sa novogodišnjim 7a-om iz drugog pokušaja. To i nije neka prestrašna ocjena za mene ako se tome ne pridoda minijaturna Margo, koja je tada već 2 mjeseca veselo hopsala u mom trbuhu, i sve ostale blagodati trudnoće koje su me ovog puta zadesile.
Povratak kući za mene je značio samo jedno, penjanje na topaka i pokušaj uživat u lakšim smjerovima. U novonastaloj situaciji nisam se odmah snašla prvenstveno jer su dvije glave u jednom tijelu prava zbrka. Jedna želi brže, više i jače, a druga polako, uživaj i ne pretjeruj. I tako smo se nas dvije nekako dogovarale iz dana u dan punih 7 i pol mjeseci kada je naša zajednička težina postala previše za jedan plavi palac.
Petak navečer, mladi Hiperaktivci, a i oni malo stariji, krenuli su prema Splitu, odnosno PC-u Marulianus kako bi pokazali svoje penjačke sposobnosti. Putem su prkosili buri, ni jedanput zalutali i stigli u apartman živi i zdravi, puni volje za spavanjem i u iščekivanju sutrašnjeg dana.
Kao svaka složna ekipa i mi smo imali individualne zadatke – Jurica je bi odgovoran za fiziku, Lucija je otvorila dvodnevni frizeraj, Gogo je bi „mali od điri i praveg puta“, Pufa u ulozi glavnog komentatora i zabavljača, Marta se je samo smijala cijelo vrijeme (valjda je zato tako dobro prošla?), Sara je pokušala igrat ulogu mirne i povučene djevojčice (iako na tome treba poradit), a Lara je zahuktalu atmosferu ove vesele družine držala pod kontrolom :).
11.11.2017. Autor: Sara Lanča
Za one koji ne znaju boulder jam je vrsta natjecanja di nema sudaca, sam si upisuješ koji si smjer popenja i ima više smjerova nego na običnen natjecaju. Moji prvi boulder jam je bia u Kopru.
Došli smo tamo oko 9:15 obavili prijave uzeli majcu i ostale poklone od sponora tj. karte, torbu, besplatnu marendu i dva bona za piće u obližnjem kafiću, a najbolje je što nije bilo kotizacije.
Kad sam ušla u dvoranu začudila san se kako je velika i lijepa. Počela san se zagrijavat i nakon toga malo penjuckanja po stjeni za zagrijavanje.
31.10.2017. Autor: Saša
Dugo nisan bija nigder vrijedno spomena, a Ortler je već dugo prisutan u mojim mislima. Ferije su se potrefile taman u stabilnijem dijelu desetog mjeseca (čitaj: sunce je). Nakon Biokova i Glavno da se klajmba, u pon 09.10., ja i Martin Glavić (Buzet) se u 13 sati nalazimo u Lupoglavu i šibamo za Alpe. Destinacija Južni Tirol, gradić Solden ili Solda (1840 mnv), poznat po ljepim skijalištima, Messnerovom muzeju i Ortleru kao najvišem vrhu regije.